-Ovdje će te nači sve o glazbi.
-Od biografija svih mogučih glazbenika,počevši sa rock glazbom do hip hop,r&b,pop, itd.
-Također će te saznati i sve što se događa na našoj sceni, a i dalje!!!
-Želim Vam ugodno čitanje i punjenje informacijama i znanjem!!!
-Također mi možete sugerirati koji mi glazbenik može biti sljedeći na "repertoaru",te mi možete reći koja je vama omiljena glazba,pa da napravimo koju anketicu!
Geoffrey Arnold ("Jeff") Beck (rođen 24. lipnja 1944.g. od Arnolda Ethele Beck u Wallingtonu, London) britanski je glazbenik, skladatelj i rock gitarista. Jedan je od trojice velikih gitarista, Eric Clapton, Jimmy Page i Beck, koji su svirali u sastavu "The Yardbirds".
Beck nikada nije dosegao komercijalni uspjeh kao gitarista sastava "Yardbirds", međutim sastav mu otvara put za Rock and Roll Hall of Fame iz 1992. Mnoge skladbe iz njegove produkcije su instrumentalne, a od žanra najviše koristi blues, rock, heavy metal i jazz, kao i u zadnje vrijeme spajanje rock gitare i elektronske glazbe. Zbog njegove raznovrsnosti Becka je bilo teško slijediti i sa njim surađivati. Pored svega toga Beck je dobio vrlo pozitivne kritike na svoj rad kao gitarista[1]. Pobjednik je Grammy Awards nagrade u kategoriji za najbolju rock instrumentalnu izvedbu. Kada nije na sceni Beck je veliki kolekcionar Hot roda (tipični američki automobili prerađeni za brzu vožnju) i navodno ima najljepšu kolekciju u Britaniji. Hot rod bio mu je tema u mnogim njegovim albumima.
Životopis
Zauzevši mjesto među najboljim gitaristima, Jeff Beck dao je golemi doprinos žanrovskom profiliranju bluesa, rocka, psihodelije, hard rocka i hevy metala, mada nije uvijek bio nadahnut kao autor. Krijeru započinje u šezdesetima u sastavu "The Yardbirds", gdje je zamijenio Erica Claptona i presudno odredio zvuk sastava u skladbama poput hitova "Heart Full Of Soul", "Evil Hearted You" i "Shapes Of Things". Nakon odlaska iz "Yardbirdsa", Beck osniva sastav "Jeff Beck Group" u kojoj su se našli Rod Stewart kao vokal, Ron Wood na bas gitari, Ansley Dunbard na bubnjevima i na klavijaturama Nicky Hopkins. Ovaj svojevrsni super sastav objavio je dva albuma Truth (1968.) i Beck-Ola (1969.), kombinirajući autorski materijal, tradicionalni rock i blues standarde koji su bili najava buduće fuzije bluesa i hard rocka sastava Led Zeppelina. Nakon što su 1970. Rod Stewart i Ron Wood otišli i osnovali novi sastav "Faces", Beck je kanio osnovati novu grupu u kojoj bi se našli bubnjar Tom Bogert i basista Carmine Appice, bivši članovi sastava "Vanila Fudge". Teška prometna nesreća i iznuđena jednogodišnja pauza pomele su mu planove, a Bogerta i Appicea odvele u sastav "Cactus", pa 1971. osniva novi sastav koji se isto zove "Jeff Beck Group" i sa njim snima dva albuma Rough and Ready i Jeff Beck Group. Nakon raspada Cactusa, kratkotrajno se sastaje sa Bogertom i Appiceom u svojevrsni heavy metal super-sastav, a 1975. snima Blow by Blow. Album kojem je producent bio George Martin, Beckov je ulaz jazz-rockerske vode. Wired je nastavak suradnje sa Martinom i nova suradnja sa bivšim klavijaturistom "Mahavishnu Orchestra", Janom Hammerom, a dao je neke od najboljih Beckovih izvedaba.
U osamdesetima Beck objavljuje There and Back, uz nastavak suradnje s Hammerom i pop-rock album Flash u produkciji Nilea Rodgersa i uz gostovanje pjevača poput Roda Stewarta. Skladba "Escape" iz 1985. nagrađena je Grammyjem kao najbolji rock instrumental. Grammyija u istoj kategorij 1989. donosi mu album Jeff Beck's Guitar Shop. U devedesetima je svoj javno reklamiram umirovljenički status prekinuo objavivši albume Crazy Legs posvećen Geneu Vincentu i Who Else! iz 1999. Who Else! bio je album s prvim svježim autorskim materijalom nakon punih deset godina, a u nekoliko skladbi Beck je ponudio maštovitu kombinaciju techna i gitarskih blues sola. Album Jeff iz 2003. konačno je donio uspjela i potpuna srastanja Beckove gitare i elektroničke glazbe. Odrađen je uz suradnju s različitim glazbenicima i "The London Session Orchestrom". Materijal na albumu sastoji se od teksaškog bluesa, orkestralnih dijelova, funka i orijentalne glazbe.
Diskografija
Jeff Beck sastavi:
* Truth – 1968. #15 SAD
* Beck-Ola – 1969. #15 SAD
* Rough and Ready – 1971. #46 SAD
* Jeff Beck Group - 1972. #19 SAD
Trio Beck, Bogert & Appice
* Beck, Bogert & Appice - 1973.
* Beck, Bogert & Appice Live in Japan - 1974.
Samostalni:
* Love Is Blue / I've Been Drinking - 1967. singlovi
* Tallyman / Rock My Plimsoul - 1967. singlovi
* Hi Ho Silver Lining / Beck's Bolero - 1967. singlovi
* Blow by Blow – 1975. #4 SAD
* Wired – 1976. #16 SAD
* Jeff Beck With the Jan Hammer Group Live – 1977. #23 SAD
* There and Back – 1980. #21 SAD
* Flash – 1985. #42 SAD (Pobjeda 1986. Grammy Award za najbolju instrumentalnu rock izvedbu)
* Jeff Beck's Guitar Shop – 1989. #49 SAD (Pobjeda 1990. Grammy Award za najbolju instrumentalnu rock izvedbu)
* Jeff Beck & Jed Leiber - Frankie's House - 1992 (glazba iz filma)
* Who Else! – 1999. #99 SAD
* You Had It Coming – 2001. #110 SAD
* Jeff – 2003.
* Live At BB King Blues Club - 2006.
* Official Bootleg USA'06
Zajedno sa "Big Town Playboys":
* Crazy Legs - 1993.
Kompilacije:
* Beckology - 1991.
* Best of Beck - 1995.
Jeff Beck
Keith Richards (rođen 18. prosinca 1943.) je engleski gitarist diljem svijeta poznat kao "prva gitara" rock benda The Rolling Stones. Iako se njegovo glazbeno stvaralaštvo prvenstveno veže uz Stonse gdje je uz Micka Jaggera autor najpoznatijih uspješnica Stonsa kao što su (I Can't Get No) Satisfaction i Jumpin' Jack Flash, također je objavio i tri samostalna albuma te uspješno sudjelovao u mnogo glazbenih projekata sa veličinama poput Toma Waitsa, The Edgea, Arethom Franklin i drugima.
Richards sa često naziva i Licem rock'n'rolla budući da je kroz više od četrdeset godina svoje karijere postao istinskom ikonom rock glazbe. Pod time se ne misli samo na njegov izniman glazbeni opus, ponajviše ostvaren kroz karijeru sa Stonsima, već i na njegov, čak i za standarde rock zvijezda, raskalašen život. Alkohol, droga i cigarete u enormnim količinama, bile su, a velikim dijelom su i sada, sastavni dio njegova života. Također, bilo bi nepravedno izostaviti tri žene koje su u mnogome utjecale na njegov život. Njegova prva ozbiljnija djevojaka Linda Keith koja je kasnije jurila za Jimijem Hendrixom, zatim svojedobna muza Stonsa, glumica Anita Pallenberg (prvo hodala s Brianom Jonesom), koja je bila i Keithova prva žena. Ta veza/brak trajala je više od deset godina kad je krajem sedamdesetih Richards upoznao Patti Smith s kojom je već od početka osamdesetih sretno oženjen.
Frank Vincent Zappa (Baltimore, Maryland, 21. prosinca 1940. - Laurel Canyon, 4. prosinca 1993.), američki je skladatelj, glazbenik i filmski direktor. Glazbena karijera trajala mu je 30 godina gdje se Zappa pokazao kao izvrstan kompozitor, gitarista i vođa sastava. Koristi mnogo glazbenih žanrova poput rocka, jazza , klasike, bluesa, progresivnog rocka i mnogo drugih. Angažira simfonijske orkestre i s njima snima nekoliko albuma. Zappa je u svojoj velikoj glazbenoj karijeri napisao 57 autorskih albuma i sudjelovao je na brojnim drugim projektima. Razbolijeva se od karcinoma i umire u svibnju 1993.g. u svojoj 53.g.
Biografija
Roditelji su mu sa Sicilije pa tako korjene vuče iz Italije. Otac mu je isto bio glazbenik i svirao je "strolling crooner" gitaru. Zappa je bio vrlo poseban i originalan američki glazbenik, satiričar, gitarista, tekstopisac i pjevač. U svojoj 30 godina dugoj glazbenoj karijeri Frank Zappa se profilirao u osobitog glazbenika kojemu se veća priznanja daju sada nego za života. Svirao je mnoge glazbene stilove a neki od njih su rock, jazz, klasika i drugi. Osim toga bio je izuzetno duhovit čovjek i svoj je glazbeni humor znao predstaviti kroz albume i nastupe na najbolji mogući način. Njegovu grupu "The Mothers of Invention" sa kojom je stekao svjetsku slavu činili su sve sjajni glazbenici koji su se kroz vrijeme mjenjali. Zappa je volio improvizaciju pa je tako uvijek od svojih članova grupe tražio da sami osjećaju što sviraju a ne da samo hladno sviraju ono što je on napisao. Njegovi pogledi na glazbu bili su vrlo široki i kako bi mogao obuhvatiti sve svoje ideje imao je uvijek desetak članova grupe.
Zappa se dva puta ženio. Prvi puta je stupio u brak 1960.g. a žena mu se zvala Kathryn "Kay" Sherman. S njom nije imao djece i rastaje se 1964.g. Drugi puta se ženi 1967.g. sa Adelaide Gail Sloatman i s njom ostaje u braku sve do 1993.g. kada umire od raka prostate. Imali su četvero djece: Moon Unit (28. rujna 1967.g.), Dweezil (5. rujna 1969.g.), Ahmet Emuukha Rodan (15. svibnja 1974.g.) i Diva Thin Muffin Pigeen (30. srpnja 1979.g.). Gail Zappa poslije njegove smrti vodi zakladu pod imenom Zappa Family Trust.
Glazbena karijera
Zappa se oduvijek interesirao za glazbu. Sa svojih 12 godina Frank se zanimao za bubnjeve, pa je pohađao ljetnu školu za orkestralne udaraljke u Montereyu. Imao je želju da postane moderni skladatelj pa su mu posebno zanimljivi bili kompozitori poput Edgarda Varčsea, Igora Stravinskog i Antona Weberna i stilovi poput modernog jazza i bluesa. Ipak postao je popularan svirajući crnački R&B. Godine 1956. svira bubanjeve u lokalnom R&B bendu The Ramblers. Međutim ubrzo se počeo zanimati za električnu gitaru. Počeo je skupljati R&B ploče na kojima su bile odsvirane dobre solo dionice. Neke od njih Frank je volio jako slušati: Johnny "Guitar" Watson, Clarence "Gatemouth" Brown, Muddy Waters i još neke.
1960 početak
1964.g. pridružuje se lokalnoj R&B postavi The Soul Giants i počinje za njih pisati pjesme. Negdje je zapisano da su prvi nastup imali za Majčin Dan (Mothers Day) pa su donijeli odluku da se zovu The Mothers, no kompanija MGM zahtjeva da se doda i Of Invention. Grupu tada čine: Roy Estrada (bas), Jimmy Carl Black (bubanj), Roy Collins (vokal), Dave Coronado (klavijature) i Frank Zappa (gitara).
Freak Out! dvostruki debi album izlazi 22. lipnja 1966.g. Album ostavlja fantastični dojam kod publike i kritičara. Oni sami članovi grupe pridonijeli su svojom dugom kosom i ružnim licima, postali su prave ikone toga vremena. Dvostruki LP snimljen u Verve/MGM imao je strahoviti uspjeh kod publike. Tako se u obilju svega može naći divlji ritam bubnjeva, protestna pjesma Trouble Every Day i minutni detalji najava, viceva i parodija koje su u trenu postale kultne. Na LP-u nalazi se 19 pjesama a njihov producent je iskusni Tom Wilson koji iza sebe ima brojne radove a neke od njih je radio za Cecila Taylora, Johna Coltranea i Boba Dylana. Problemi za grupu počinju odlaskom Davea Coronada koji se nije mogao pomiriti sa činjenicom da Zappa hoće osvojiti svijet. Međutim to nije spriječilo Zappu da krene sa turnejom i izdavanjem novih albuma.
Absolutely Free drugi je album Frank Zappe i grupe "The Mothers of Invention" koji je izašao 1967.g. To je nastavak prvog dvostrukog LP-a "Freak Out" gdje opet do izražaja dolaze kompleksne glazbene kompozicije i podrugljivo obraćanje politici. Sve pjesme na albumu napisao je Frank Zappa, a zajedno s njim producent je Tom Wilson.
Slika:Zappa AF.png
Skladba "Absolutely Free" sa albuma We're Only in It for the Money
We're Only in It for the Money treći je Zappin album sa grupom "The Mothers of Invention" koji izlazi u siječnju 1968.g. Album je bio pravo remek djelo a jedna zanimljivost ga veže za omot LP-a. Na podrugljiv način obratili su se hipijima u SAD-u, parodijom na omot Sgt. Pepper's od Beatlesa. Materijal prvo izlazi 1968.g. u Verve Records izdanju, a godine 1986 reizdanje od izdavačke kuće Rykodisc gdje se dodatno ubacuju dionice sa basom i udaraljkama. Na albumu se nalazi 19 pjesama i sve ih je napisao Frank Zappa, koji je ujedno i njihov producent.
Lumpy Gravy prvi je solo album Frank Zappe koji izlazi 1968.g. Ideja za album nastala je 1966.g. kada producent Nick Venet nudi Zappi šansu da snimi album sa orkestralnom glazbom. Mada album potpisuje sam, ipak se na njemu pojavljuju neki od članova grupe The Mothers of Invention, kao prateći glasovi ili kao članovi orkestra. Zappa je sa ovim albumom napravio jedan ozbiljan pokušaj istraživanja u kojem pokušava primijeniti modernu klasičnu glazbu od Stravinskog, Edgard Varčsea i ostali klasičara u okvire rock and rolla.
Cruising with Ruben & the Jets četvrti Zappin album sa grupom The Mothers of Invention izlazi 2. prosinca 1968.g. Na njemu prezentiraju doo-wop glazbu. Popularni blues 1950-ih i 1960-ih, jako je dobro prihvaćen kod publike. Na albumu se nalazi 13 pjesama i sve ih je producirao Frank Zappa.
Uncle Meat je dugo odgađan album Frank Zappe koji je napravljen za istoimeni film a izlazi 1969.g. Zappa je skladbe pisao u studiju. Dok je ekipa snimala jedan dio, Zappa je drugi pisao u kontrolnoj sobi. U studiju im se pridružuju Ruth Komnoff (marimbas i vibrator) i Neloy Watker (sopran-saksofon) ali odlaze iz sastava odmah po završetku snimanja. 1969.g. album izlazi kao dvostruko vinly izdanje i na njemu se nalazi ukupno 28 skladbi. Isti izlazi u reizdanju godine 1987. kao dvostruki CD, na kojemu se nalazi nekoliko novih skladbi. Film nikad nije snimljen.
Hot Rats drugi je studijski solo album Frank Zappe, koji izlazi u listopadu 1969.g. Ovaj Zappin album smatra se jednim od najboljih u njegovoj glazbenoj karijeri. Vrlo je melodičan i ima nekoliko izvrsnih solo dionica, a Zappa uspijeva istraživati i nove oblike suvremenog rocka. Na albumu gostuju mnogi glazbenici, Captain Beefheart, Don "Sugarcane" Harris, Jean Luc Ponty, John Guerin, PauI Humphrey i drugi. Zappa je producent, skladatelj i aranžer materijala na albumu. Primarni instrument u svim skladbama je gitara. U skladbama Willie The Pimp, Son of Mr. Green Genes, i The Gumbo Variations izvodi izvrsne i vrlo moćne solo dionice na gitari. Izdavačka kuća "Rykodisc" 1987.g. izdaje reizdanje albuma na CD-u.
1970
Burnt Weeny Sandwich ponovo izdaje sa grupom The Mothers of Invention. Album izlazi u veljači 1970.g. Glavni favorit uz Zappu na albumu je svestrani i genijalni Ian Underwood koji ima značajan doprinos na albumu. Na ovome materijalu nalazi se 9 pjesama a njihov producent je Frank Zappa.
Weasels Ripped My Flesh izlazi 10. kolovoza 1970. To je posljednji Frankov album sa grupom "The Mothers of Invention", nakon njega dolazi do raspada. Kasnije se još koji put sastaju u nekim "live" izvedbama i 1975.g. snimaju zadnji album. Album "Weasels Ripped My Flesh" je kompilacija već izašlih pjesama i "live" snimaka grupe koja se već raspala. Album se inače smatra drugom fazom albuma "Burnt Weeny Sandwich". Weasels Ripped My Flesh pisan je uglavnom za osjećajne improvizacije koje najbolje dolaze do izražaja upravo u rocku i jazzu. Na albumu se nalazi 11 pjesama a neke od njih su u live izvedbi. Zappa ih je napisao većinu i producirao.
Chunga's Revenge je Frank Zappin album objavljen 23. listopada 1970.g. Album predstavlja određenu promjenu pa tako na njemu nema podrugljivih političkih komentara što je bio slučaj sa grupom The Mothers of Invention. Tekstovi na albumu najavljuju njegov sljedeći film/album 200 Motels kojeg izdaje kompanija "United Artist" i ne dobiva dobre ocjene od glazbenih kritičara.
Fillmore East - June 1971 live je album Frank Zappe i grupe The Mothers of Invention koji je izašao u kolovozu 1971.g. Nije bio dobro prihvaćen i dobio je niz loših kritika. Zappa je napisa sve pjesme osim Happy Together koju potpisuju Gary Bonner i Alan Gordon. U svibnju te godine na jednom od svojih zadnjih koncerata u njujorškoj dvorani "Fillmore East", nastupa zajedno sa John Lennonom i Yoko Ono. Taj njihov nastup zabilježen je na Lennonovom albumu Sometime ln New York City. Inače 1971.g. nije im bila baš dobra . 4. prosinca (kasnije datum Frankove smrti) vatra im je uništila svu opremu dok su svirali u Montreuxu. Taj je događaj kasnije opisan u legendarnoj pjesmi Deep Purplea Smoke On The Water. Nakon toga Zappa doživljava nesreću kada bude gurnut sa bine i ozljeđuje vrat i kičmu pa jedno određeno vrijeme provodi u kolicima, a i glasnice su mu trajno oštećene i umanjuju mu glasovne mogućnosti.
200 Motels dvostruko je izdanje Frank Zappe na kojem se nalazi filmska glazba a izlazi u listopadu 1971.g. Album izdaje kompanija "United Artist" koja je snimila i film, a čitavi projekt bilježi jako loše kritike. Film nije nikada objavljen a Zappa se vratio glazbi i njezinom stvaranju. Na tom filmskom materijalu Zappa okuplja jaku ekipu pa tako na 39 pjesama sudjeluje više od 15 glazbenika a neki od njih su: Jimmy Carl Black (Vokal), Howard Kaylan (Vokal), Aynsley Dunbar (bubanj), Ian Underwood (klavijature) i drugi.
Just Another Band from L.A. drugi je live album Frank Zappe i grupe The Mothers of Invention koji izlazi u ožujku 1972.g. Na njemu se nalazi 5 pjesama a jedna od njih je obrada mini - opere Billy the Mountain. I ovaj album je pokupio niz loših kritika. Poslije toga Zappa i The Mothers se raspadaju, ne snimaju više zajedno mada nastupaju još po nekim koncertima.
Nastavak 1972. godine Frank Zappa provodi razvijajući nove vrste big bandova s kojima svira jazz. Okuplja najbolje glazbenike zapadne obale i sa njima snima dva jazz albuma, Waka/Jawaka i The Grand Wazoo. Zappa na albumu "Waka/Jawaka" okuplja sjajnu ekipu glazbenika, pa tako između ostalih tu su i bivši članovi sastava The Mothers of Invention, Jeff Simsons i George Duke. Materijal je rađen u jazz stilu glazbe. Okupljeni glazbenici nastavljaju i dalje snimati pa u istom sastavu (u međuvremenu su dobili ime "Mothers"), osim Jeff Simsonsa snimaju sljedeći album "The Grand Wazoo". Waka/Jawaka doživljava svoje digitalno reizdanje 1989.g. na CD-u od izdavačke kuće "Rykodisc". Pošto je Zappa bio poznat po tome da kada jednom okupi ekipu s njom nastavlja raditi i dalje, ta suradnja je ostvarena i na albumu "The Grand Wazoo" pa tako svi osim Jeff Simsonsa snimaju materijal za ovaj album.
Ne ostaje dugo u jazz vodama i već 1973. godine izdaje album Over-Nite Sensation s kojim najavljuje prekretnicu u svom budućem radu. Na albumu sudjeluje više od deset izvrsnih glazbenika koji izvode kombinaciju jazza, swinga i bogatu vokalnu izvedbu. Virtouz na udaraljkama Ruth Underwood, violinist Jean-Luc Ponty i klavijaturista George Duke dolaze do fantastičnog izražaja na ovom projektu. Iste godine Zappa biva i producent na albumu For Real, satava "Ruben and the Jets" u kojemu sviraju bivši članovi "The Mothers of Invention", Jim Motorhead Sterwood i Tory Duran.
Apostrophe (') album je Frank Zappe koji izlazi 22. travnja 1974. To je prvi Zappin album koji je snimljen u stereo i kvadrofonik formatu. Naslovna pjesma "Don’t Eat the Yellow Snow" dovodi ih prvi put na Billboardovu top listu i nalazi se na 86. mjestu, dok se album zadržava 43 tjedna na top listi i 1976.g. dolazi do 10. mjesta. Na albumu također sudjeluju izvrsni glazbenici, bivši i tadašnji članovi sastava "Mothers" . Nakon izlaska Apostrophe (') iste godine okuplja band "The Mothers" i izdaje live album Roxy & Elsewhere. Album je sniman sa istom postavom kao i na koncertima 1973./'74.g., sa odličnim koncertnim verzijama na skladbama "Cheepnis", "Son of Orange County" i "Penguin in Bondage".
One Size Fits All iz 1975.g rock album je Frank Zappe i grupe The Mothers of Invention. To je i njihov zadnji snimljeni album. Bio je namijenjen kao kvadrofonijska verzija albuma ali to se nije dogodilo. Materijal na albumu je bio vrlo dobar i dolazio je s raznih strana. Između ostalog tu se našao jedan televizijski nastup u živo i koncertna premijera sa prethodnog albuma u Helsinkiju. Na albumu u dvije skladbe sudjeluje jedan od velikih Zappinih miljenika Johnny "Guitar" Watson. Godine 1975. pridružuje mu se na turneji američki glazbenik Captain Beefheart (rođen 15. siječnja 1941., punim imenom Don Glen Vliet, američki glazbenik i vizualni umjetnik, Glendale, California) koji ujedno i pjeva na albumu Bongo Fury. Beefheart prihvaća Zappin poziv i pridružuje mu se na turneji gdje snimaju materijal za album. Album je sniman na koncertima u dvorani "Armadillo World Headquarters" i u Austinu i Texassu. Osim tog materijala na albumu se nalaze i dvije studijske pjesme, "200 Years Old" i "Cucamonga".
Zoot Allures rock album Frank zappe iz 1976.g. Album izlazi kao dvostruko LP izdanje. Na ovome materijalu najviše do izražaja dolazi izvedba Terry Bozzia na bubnjevima i udaraljkama. Zappa je snimio gotovo sve ostale instrumente i sa ovim albumom također ne napušta široki krug šou biznisa.
Zappa in New York Zappin je live album snimljen od serije koncerata održanih u New York City's Palladiumu iz procinca 1976.g. a album izlazi u ožujku 1978.g. ). Inače na koncertima su imali brojnu uzbuđenu publiku koja je vrištala i pljeskala pričama iz bara za samce, odbrojavanju za vraga i akrobatskom nastupu Brecker Brothersa. Ovaj album dio je kolekcije nakon razlaza Zappe i Warner Brothers kompanije, što je rezultiralo s tri sjajna instrumentalna albuma Studio Tan (1978.), Sleep Dirt (1979.) i Orchestral Favorites (1979.)
Novu dimenziju sviranja gitare Zappa je najavio sa albumom iz 1979.g. Sheik Yerbouti. To je dvostruki vinilin album koji je sniman 1978. i 1979. godine i ujedno njegov prvi album nakon razlaza sa izdavačkom kućom "Warner Bros Records". Pjesma Dancin' Fool nominirana je za nagradu Grammy i bila je dugo hit u disco klubovima. Iste godine izbacuje album Orchestral Favorites koji snima sa Abnuceals Emuukha Electric Symphony Orchestra. Sheik Yerbouti prezentira prekretnicu u Zappinoj glazbenoj karijeri gdje se može ćuti njegova nova dimenzija sviranja gitare.
Joe's Garage remek djelo Frank Zappe. Rock opera iz 1979.g. ,napravljena u tri acta. Značaj doprinos u operi ima Ike Willis koji izvodi vokale a zove se "Joe". Album izlazi u dva segmenta, prvi segment izlazi kao pojedinačni LP i na njemu se nalazi "Act I" i drugi segment koji izlazi kao dvostruki LP na kojem se nalaze "Act II & III". Svi Act-ovi kasnije izlaze na dvostrukom CD-u.
1980
Početkom 1980-ih glazba postaje više politički orijentirana. Album Tinsel Town Rebellion dvostruko je izdanje Frank Zappe koje izlazi 11. svibnja 1981.g. Kasnije izlazi reizdanje na CD-u od izdavačke kuće Rykodisc. Inače albumi Tinsel Town Rebellion i You Are What You Is prate rađanje i rast fundamentalista. Zappa uz mnoge glazbenike na projektu tada prvi puta angažira vrhunskog američkog gitaristu Steve Vaia.
Shut Up 'n Play Yer Guitar Zappa sa ovim trostrukim vinilinim albumom koji izdaje istog datuma 11. svibnja 1981. kao i album Tinsel Town Rebellion, dokazuje da je sviranje gitare jedinstveno. Na albumu se nalazi live materijal koji je sniman u veljači 1976. i prosincu 1980.g. Zadnja skladba na albumu "Canard du Jour" studijski je snimak iz 1973., duet na kojem Zappa svira električni bouzouki (buzuki), a Jean-Luc Ponty bariton violinu. Album izlazi 1981.g. a reizdanje od izdavačke kuće "Rykodisc", izlazi 1986. kao dvostruko CD izdanje i ponovo 1995. kao trostruko box pakovanje. Frank Zappa se poslu posvećuje u cijelosti, pa tako zaboravlja da ima obitelj. Moon Unit Zappa govori kako je u kući bilo svega ali je postojalo i jedno pravilo koje je postavio Frank Zappa: "Ako kuća gori, ugasi vatru sam, ali ni za živu glavu ne ometaj tatu u studiju". To je natjeralo Moon Unit da napiše hit "Valley Girl" da bi se barem na taj način mogla družiti s ocem. Pjesma se nalazi na albumu Ship Arriving Too Late to Save a Drowning Witch koji je izašao u svibnju 1982.g. a digitaliziran 1991.g. 1983.g. izdaje album The Man From Utopia na kojem opet uz mnoge glazbenike sudjeluje Steve Vai na gitarama, Ike Willis vokal i drugi. Iste godine izdaje album Baby Snakes na kojem se nalaze pjesme iz Zappinog filma, koji nije nikada objavljen. Slijedi London Symphony Orchestra, Vol. 1 koji izlazi 9. lipnja 1983.g. Godine 1984. u kolovozu izdaje album Boulez Conducts Zappa: The Perfect Stranger, a iste godine u mjesecu listopadu objavljuje rock album Them or Us, na njemu uz ostale glazbenike sudjeluje u izvedbi vokala njegova kćerka Moon Unit Zappa a gitare izvodi Steve Vai. U prosincu izdaje trostruki LP Thing-Fish koji kasnije izdavačka kuća Rykodisc digitalizira i izdaje na dvostrukom CD-u. Inače bio je to "Broadwayski mjuzikl" o AIDS-u, homofobiji i rasizmu. U studenome mjesecu opet radi jedinstvenu stvar pa tako djela talijanskog skladatelja Francesco Zappe koji je živio od 1763.g. do 1788.g. objavljuje na rock albumu Francesco Zappa. 1985.g. objavljuje prvi box set The Old Masters Box na kojem se nalazi pet albuma (Freak Out!, Absolutely Free, We're Only in It for the Money, Lumpy Gravy i Cruising with Ruben & the Jets). U mjesecu studenom iste godine izdaje Frank Zappa Meets the Mothers of Prevention u dvije verzije Američkoj i Europskoj.
Does Humor Belong in Music? live album je Frank Zappe koji izlazi u siječnju 1986.g. Na njemu vokale izvodi Ike Willis a prvu gitaru u pjesmi "Whipping Post" svira njegov sin Dweezil Zappa. U mjesecu studenome 1986.g. izdaje box set koji se sastoji od 7 albuma (Uncle Meat, Hot Rats, Burnt Weeny Sandwich, Weasels Ripped My Flesh, Chunga's Revenge, Fillmore East - June 1971 i Just Another Band from L.A.). Iste godine istog mjeseca izlazi album Jazz from Hell na kojem je instrumentalna glazba bez teksta napravljena na synclavieru (kompjutorske klavijature). 1987.g. u mjesecu rujnu izlazi album London Symphony Orchestra, Vol. 2 koji je nastavak albuma iz 1983.g. London Symphony Orchestra, Vol. 1. U prosincu izlazi novo box set izdanje The Old Masters Box Three na kojem se nalazi 8 albuma (Waka/Jawaka, The Grand Wazoo, Over-Nite Sensation, Apostrophe ('), Roxy & Elsewhere, One Size Fits All, Bongo Fury i Zoot Allures).
"Guitar album" izlazi u travnju 1988.g. i dokazuje da je Zappino sviranje gitare jedinstveno. Inače to je nastavak albuma Shut Up 'n Play Yer Guitar iz 1981.g. Imao je šest Grammy nominacija za najbolji rock instrumental. U mjesecu svibnju i studenom izdaje dva live albuma You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 1 i You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 2. 14. listopada izlazi live album Broadway the Hard Way. You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 3 Frank Zappin je album, remek djelo, koje izlazi u studenom 1989.g. Dvostruki CD disk na kojem sudjeluje 40 vrhunskih glazbenika. To je i zadnji album koji izdaje u tom desetljeću.
1990
U studenom 1991 njegova kćerka Moon Unit Zappa objavljuje da Zappa boluje od tumora prostate. Osoba s nevjerojatnim opusom od sedamdesetak snimljenih albuma autorske glazbe (od kojih su mnogi dvostruki i trostruki) i tridesetak godina rada polako se bliži kraju svoga životnog puta.
The Best Band You Never Heard in Your Life dvostruki je live album koji je izašao u travnju 1991. godine. Album je jedan od tri na kojima se nalazi materijal sa svjetske turneje iz 1988. Pored njega tu su još albumi Broadway the Hard Way i Jazz Noise Here. Na ovome albumu nalazi se skladba "Stairway to Heaven" od legendarnog sastava Led Zeppelin. Imao je veliku popularnost u Češkoj gdje je dugo glasio za heroja kulturnog podzemlja. 1991. godine objavio je da će se kandidirati na narednim predsjedničkim izborima 1992.g. i odmah dobiva par prijetnji smrću.
U lipnju iste godine slijedi četvrti uživo nastavak You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 4, na kojemu se nalazi materijal sniman 1969. i 1988.g., a istog mjeseca izlazi dvostruki uživo album sa svijetske tuneje Broadway the Hard Way. Album prvo izlazi sa 9 pjesama na vinyl izdanju od izdavačke kuće "Barking Pumpkin ", a poslije toga izlazi sa 17 pjesama na CD-u, od izdavačke kuće "Rykodisc". Sadrži veliki broj jazz skladbi, neke od njih su "Stolen Moments" od Oliver Nelsona, "Murder by Numbers" od sastava The Police (koju izvodi Sting). Tu je još i skladba "Outside Now" sa albuma Joe's Garage. The Best Band You Never Heard in Your Life izlazi 1991., a još je jedan album na kojemu se nalazi materijal sa truneje iz 1988. Na ovome albumu nalazi se skladba "Stairway to Heaven" od legendarnog sastava Led Zeppelin. Sljedeći mjesec iste godine izdaje box set od osam diskova Beat the Boots. Set je izašao na formatu kazeti, LP-u i CD-u. Box od 8 diskova sadrži materijal od petnaest godina, od 30. rujna 1967. do 21. svibnja 1982.
Frank Zappa, Frankfurt na Majni rujan 1992.g.
Frank Zappa, Frankfurt na Majni rujan 1992.g.
* As an Am (recorded 1981 – 1982)
* The Ark (recorded 1969)
* Freaks & Motherfu*#@%! (recorded 1970)
* Unmitigated Audacity (recorded 1974)
* Anyway the Wind Blows (2 discs) (recorded 1979)
* 'Tis the Season to Be Jelly (recorded 1967)
* Saarbrucken 1978 (recorded 1978)
* Piquantique (recorded 1973)
Iduće godine 1992. u mjesecu lipnju slijedi nastavak, pa izdaje isto box set sa osam diskova Beat the Boots II, I ovaj je set izašao na svim formatima u tadašnje vrijeme, kazeti, LP-u i CD-u. Zappa je sa ova dva box seta ustvari vodio kampanju protiv ilegalnog snimanja njegovih koncerata.
* Disconnected Synapses (recorded 1970)
* Tengo Na Minchia Tanta (recorded 1970)
* Electric Aunt Jemima (recorded 1968)
* At the Circus (recorded 1978)
* Swiss Cheese/Fire!
(2 discs) (recorded 1971)
* Our Man in Nirvana (recorded 1968)
* Conceptual Continuity (recorded 1976)
Slijedi nastavak albuma u živo You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 5. Na prvom disku nalazi se materijal sniman sa njegovim sastavom The Mothers of Invention iz vremena 1965.-1969., dok drugi disk sadrži materijal sa ljetne turneje po Europi iz 1982.g. I zadnji iz serije You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 6, to je posljednji iz kolekcije od 6 dvostrukih uživo albuma u izvedbi Frank Zappe, koji su snimani u vremenu 1970.-1988. Producent materijala na albumu je Zappa, a izlazi od izdavačke kuće "Rykodisc".
U listopadu 1992.g. izlazi uživo album Zappe i grupe Mothers of Invention, Playground Psychotics. Album sadrži materijal iz vremena 1970.-1971. dok je Zappa nastupao sa svojim sastavom "The Mothers" i nekoliko skladbi koje su rađene za njegov film 200 Motels. Na njemu se također nalazi nekoliko skladbi koje je Zappa izveo uživo sa Johnom Lennonom i Yoko Onom.
U ožujku 1993 izlazi uživo album Ahead of Their Time. Album je sniman u Londonu na koncertu "Royal Festival Hall", 28. listopada 1968. Na koncertu je zajedno sa Zappom svirao i BBC-jev orkestar, BBC Symphony Orchestra.
The Yellow Shark izlazi 2. studenog 1993.g. Na albumu se nalazi orkestralna glazba koju Zappa izvodi u suradnji sa frankfurtskim orkestrom Ensemble Modern. Mjesec dana prije nego li Frank Zappa umre i ostavi svijet bez jednog velikog umjetnika. Sa 53 godine života napušta svijet kao jedan od najproduktvnijih i najboljih skladatelja dvadesetoga stoljeća. Zappa je na svoje albume volio napisati: "Nikada ne prestajte raditi dok ono za što mislite da je dobro ne bude bolje, a kada bude bolje potrudite se da postane najbolje." Iako su ga mnogi smatrali isuviše otkačenim, čak luđakom koji je „zabrijao“, zanimljivo da Zappa nije svoju inspiraciju pronalazio u drogama ili alkoholu, odnosno razuzdanom rockerskom životu. On je bio obiteljski čovjek, oženjen dvadeset godina istom osobom te otac četvoro djece, koji bi ustajao rano i veći dio dana provodio u studiju
Diskografija Franka Zappe
Popis albuma američkog glazbenika, skladatelja i autora glazbe, Frank Zappe. Zappa je u svojoj velikoj glazbenoj karijeri napisao 57 autorskih albuma i sudjelovao je na brojnim drugim projektima. Poslije njegove smrti izlazi još 18 njegovih albuma, pa se tako konačni broj završava na 75.
Autorski albumi
* Freak Out! (27. lipnja 1966), US #130
* Absolutely Free (26. svibnja 1967), US #41
* We're Only in It for the Money (siječanj 1968), US #30
* Lumpy Gravy (svibanj 1968), US #159
* Cruising with Ruben & the Jets (2. prosinca 1968), US #110
* Uncle Meat (travnj 1969), US #43
* Hot Rats (listopad 1969), US #173
* Burnt Weeny Sandwich (veljača 1970), US #94
* Weasels Ripped My Flesh (10. kolovoza 1970), US #189
* Chunga's Revenge (listopad 1970), US #119
* Fillmore East - June 1971 (kolovoz 1971), US #38
* 200 Motels (listopad 1971), US #59
* Just Another Band from L.A. (ožujak 1972), US #85
* Waka/Jawaka (srpanj 1972), US #152
* The Grand Wazoo (studeni 1972)
* Over-Nite Sensation (rujan 1973), US #32
* Apostrophe (') (ožujak 1974), US #10
* Roxy & Elsewhere (rujan 1974), US #27
* One Size Fits All (lipanj 1975), US #26
* Bongo Fury (listopad 1975), US #66
* Zoot Allures (listopad 1976), US #71
* Zappa in New York (ožujak 1978), US #57
* Studio Tan (rujan 1978), US #147
* Sleep Dirt (siječanj 1979), US #175
* Sheik Yerbouti (ožujak 1979), US #21
* Orchestral Favorites (svibanj 1979), US #168
* Joe's Garage (rujan 1979), US #27
* Tinsel Town Rebellion (11. svibnja 1981), US #66
* Shut Up 'n Play Yer Guitar (svibanj 1981)
* You Are What You Is (rujan 1981), US #93
* Ship Arriving Too Late to Save a Drowning Witch (svibanj 1982), US #23
* The Man From Utopia (ožujak 1983), US #153
* Baby Snakes (ožujak 1983)
* London Symphony Orchestra, Vol. 1 (lipanj 1983)
* Boulez Conducts Zappa: The Perfect Stranger (kolovoz 1984)
* Them or Us (18. listopada 1984)
* Thing-Fish (studeni 1984)
* Francesco Zappa (studeni 1984)
* The Old Masters Box One (travnj 1985)
* Frank Zappa Meets the Mothers of Prevention (21. studenog1985), US #153
* Does Humor Belong in Music? (siječanj 1986)
* The Old Masters Box Two (studeni 1986)
* Jazz from Hell (studeni 1986)
* London Symphony Orchestra, Vol. 2 (17. rujna 1987)
* The Old Masters Box Three (prosinac 1987)
* Guitar (travnj 1988)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 1 (svibanj 1988)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 2 (listopad 1988)
* Broadway the Hard Way (14. listopada 1988)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 3 (studeni 1989)
* The Best Band You Never Heard in Your Life (travnj 1991)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 4 (14. lipnja 1991)
* Make a Jazz Noise Here (lipanj 1991)
* Beat the Boots (srpanj 1991), 8 CD diskova (box pakovanje):
o As an Am (snimano 1981 – 1982)
o The Ark (snimano 1969)
o Freaks & Motherfu*#@%! (snimano 1970)
o Unmitigated Audacity (snimano 1974)
o Anyway the Wind Blows (2 diska) (snimano 1979)
o 'Tis the Season to Be Jelly (snimano 1967)
o Saarbrucken 1978 (snimano 1978)
o Piquantique (snimano 1973)
* Beat the Boots II (lipanj 1992), 8 CD diskova (box pakovanje):
o Disconnected Synapses (snimano 1970)
o Tengo Na Minchia Tanta (snimano 1970)
o Electric Aunt Jemima (snimano 1968)
o At the Circus (snimano 1978)
o Swiss Cheese/Fire! (2 diska) (snimano 1971)
o Our Man in Nirvana (snimano 1968)
o Conceptual Continuity (snimano 1976)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 5 (srpanj 1992)
* You Can't Do That on Stage Anymore, Vol. 6 (srpanj 1992)
* Playground Psychotics (listopad 1992)
* Ahead of Their Time (ožujak 1993)
* The Yellow Shark (u suradnji s "Ensemble Modernom") (studeni 1993), US #2
Poslije smrti
U svibnju 1993. godine Zappa je bio sve slabiji od kemoterapije i sve brže je gubio borbu, dok mu je rak prodirao u kosti, podlegao je bolesti sedam mjeseci kasnije. Zappa je svojim djelom zadužio svijet. Njegovom genijalnom radu mora se još priznati i to da je sve radio sa nevjerojatnim smislom za humor. Povijest jednostavno ne može zaobići takvog glazbenika pa mu se mora priznati status vrhunskog majstora za glazbu i velikog skladatelja.
Njegova supruga Gail Zappa poslije njegove smrti vodi zakladu Zappa Family Trust. Sin Dweezil nastavlja svirati gitaru kao studijski gitarista a slavu je stekao kao MTV voditelj. Moon Unit Zappa bavi se pisanjem i glumom, nastupa u mnogim filmovima i serijama ali više kao sporedna glumica. Godine 1995. Zappa je posthumno primljen u Hall of Fame u Clevelandu, a 22. srpnja 1994. asteroid "3834" dobio je ime Zappafrank na spomen i čast Franku Zappi.
Steven Siro Vai (Carle Place, New York, 6. lipnja 1960.), američki glazbenik.
Gitaru je počeo svirati kao srednjoškolac a učitelj mu je bio Joe Satriani. Kako Satriani glasi za jednog od najboljih gitarista svih vremena ako ne i najboljeg to je uveliko pomoglo Vaiu da postane tako veliki glazbenik i gitarista. Nakon završene srednje škole seli u Boston i studira glazbenu akademiju. Potom seli u Los Angeles i tamo ga zapaža legendarni Frank Zappa. Zappa je bio iznenađen Vaievom tehnikom sviranja gitare i poznavanjem glazbe. Godine 1980. pridružuje se Zappinom bandu i dobiva status vrhunskog rock gitarista.
Frank Zappa
Sa Zappom snima albume Tinsel Town Rebellion i You Are What You Is 1981. godine, a zatim su uslijedili Ship Arriving Too Late 1982. g., The Man From Utopia 1983. g., Them or Us i Thing Fish 1984. g., nakon čega je odlučio pokrenuti solo karijeru. Godine 1984. seli u Kaliforniju, snima dva solo albuma Flex-Able i Flex-Able Leftovers, gdje još jednom dokazuje svoj talent. Iste godine mijenja gitaristu Yngwie Malmsteena u grupi Alcatrazz i godine 1985. s njima snima album Disturbing the Peace.
David Lee Roth
Kasnije 1985. g. na poziv prijatelja basista Billy Sheehana odlazi s Davidom Lee Rothom koji se razdvojio od Van Halena. Sastav tada čine članovi:
1. David Lee Roth - Vokal
2. Steve Vai - Gitarist
3. Billy Sheehan - Bas, prateći vokali
4. Gregg Bissonette - Bubnjevi
5. Jeff Bova - Klavijature
6. Jesse Harms - Klavijature
S Davidom Lee Rothom snima multi-platinaste albume Eat'em And Smile i Skyscraper. Ovaj sastav zabilježio je veliki uspjeh na tadašnjoj rock sceni. Steve Vai postaje svjetski poznati i priznati gitarist. 1988.g. od tvrtke Ibanez dobiva gitaru sa svojom etiketom, Jem 777.
Godine 1989. s britanskom grupom Whitesnake snima jedini album pod nazivom Slip of the Tongue.
Solo karijera i projekt G3
Nakon burnih turneja odlučio je vratiti se solo karijeri te 1990. g. izdaje solo album Passion and Warfare. Album je zabilježio veliki uspjeh. Godine 1994. dobiva nagradu Grammy Awards za pjesmu "Sofa" s albuma Franka Zappe "Zappa's Universe".
Vai se okrenuo instrumentalima te je izdao 1995. godine EP album, Alien Love Secrets koji povezuje njegov rad u proteklih deset godina i izlazi usred snimanja punog albuma Fire Garden. Godine 1996. nastavlja sa solo albumima pa izdaje 80 minutni CD Fire Garden ,a 1998. reizdanje njegovog drugog solo albuma s dodatnim pjesmama Flex-Able Leftovers te 1999. izdaje The Ultra Zone. 2000. izdaje svoj prvi kompilacijski album pod nazivom The Seventh Song a 2001. izdaje dvostruki live album s turneje 2000-te koji se zove Alive in an Ultra World. Zanimljivost s tog albuma je da je svaka pjesma snimljena iz drugog grada. Godine 2002. izdaje album filmske glazbe The Elusive Light and Sound, volume 1 s 40 pjesama koje je snimio u filmovima Crossroads i Bill and Ted's Bogus Journey. Dvostruki kompilacijski album The Infinite Steve Vai: An Anthology izlazi 2003. gdje su razni hitovi s albuma: Fire Garden, Passion and Warfare, Alien Love Secrets i The Ultra Zone. Na oduševljenje svoje ogromne publike nakon šest godina ,2005. izdaje album s novim pjesmama pod nazivom Real Illusions: Reflections.
Steve Vai i Joe Satriani 1996. pokreću projekt G3. Na turnejama po svijetu stalno mijenjaju trećeg glazbenika, no uvijek su to ljudi koji su i sami vrhunski svirači: Yngwie Malmsteen, John Petrucci, Robert Fripp, Eric Johnson, Kenny Wayne Shepherd, Paul Gilbert, Uli Jon Roth, Michael Schenker, Adrian Legg i specijalni gosti Steve Lukather, Steve Morse i bubnjar Mike Portnoy.
Godine 1997. izlazi live album naziva G3: Live in Concert na kojem sviraju Joe Satriani, Eric Johnson, Steve Vai s turneje po Sjevernoj Americi. G3: Rockin' in the Free World naziv je live albuma koji izlazi godine 2004. i na njemu sviraju Joe Satriani, Steve Vai, Yngwie Malmsteen, a godine 2005 live album G3: Live in Tokyo na kojem sviraju Joe Satriani, Steve Vai, John Petrucci na turneji po SAD-u i Japanu.
Glazbeni stil
Steve Vai u svom prepoznatljivom stilu pretežno svira rock i rock metal ali pridonosi i drugim stilovima glazbe. Svira s mnogim glazbenicima širom svijeta i uklapa se u svaki stil njihove glazbe. Izvrsno izvodi tehniku tapping gdje koristi jedno-ručnu i dvo-ručnu metodu.
Duhovit i mršav, veliki je tehničar sviranja gitare i znalac glazbene teorije pa mu se između ostalog pripisuje da je oživio stil sviranja na 7 žičanoj gitari (7-string guitar).
Charles Edward Anderson "Chuck" Berry (St. Louis, Missouri 18. listopada 1926.), američki gitarista, vokalista i skladatelj.
1926. godine u St. Louisu je rođen jedan od najutjecajnijih izvođača u povijesti rocka - Chuck Berry. Rock and roll je zasigurno postojao i prije njega. Bilo je i gitarističkog rock and rolla prije Chucka Berrya, no on je savršeno utjelovljenje svega što rock and roll znači, bilo to dobro ili zlo. Chuck Berry se razmjerno kasno počeo profesilonalno baviti glazbom. Tek je u svojoj 26. godini prvi put nastupio za honorar, a snimati je počeo tri godine kasnije. Možda je jedan od razloga za tako kasni početak njegov boravak u popravnom domu zbog krađe automobila. U 21. godini Berry se ostavio karijere sitnog kriminalca, smirio se, zaposlio kao radnik i oženio. No, nije dugo mirovao. Uskoro se proslavio na lokalnoj razini pjevajući i svirajući po klubovima. Kada je 1955. godine izašla "Maybellene", Berryjeva karijera krenula je punim gasom. Uspjeh mu je donio slavu, bogatstvo i sve veće zanimanje zakonodavne vlasti. U 20 mjeseci uhićen je dva puta, a u optužbi se spominjalo "bijelo roblje" - njegove mnogobrojne veze sa ženama druge rase nisu prošle nezapaženo. U posljednjih dvadeset godina Berry se dostojanstveno povukao iz glazbenog biznisa.
Životopis
Beach Boysi, Beatlesi, Stonesi i mnogi drugi u svojim počecima bili su pod velikim utjecajem Berryeve kombinacije R&B-a, countryja i folka, gdje je Berry dao mnoge ključne standarde rock and rollu; 4/4 takt, gitarske rifove, solo uvode u skladbu kao i sam poseban stil sviranja gitare. Glazbenu karijeru počinje ranih pedesetih godina kada kao prvi čovjek predvodi blues sastav u kojemu se još nalazio Johnnie Johnson na klavijaturama. Izdaje dva velika hita "Maybellene" i "Roll Over Beethoven" na nagovor vlasnika istoimene izdavačke kuće Leonarda Chessa, koja je specijalizirana za R&B i blues.
U vremenu između 1957. i 1960. Chuck Berry izdaje nekoliko vrlo zapaženih albuma, poput prvijenca After School Session (1958.), iste godine One Dozen Berrys, pa sljedeće Chuck Berry Is on Top (1959.) i na kraju pedesetih Rockin' at the Hops (1960.) Tokom toga vremena izlazi i dvadesetak hitova koji zauvijek ostaju upisanu u povijest rock and rolla, a neki od njih su "Rock and Roll Music", "Sweet Little Sixteen", "School Days", "Reelin' and Rockin'", "Johnny B. Goode" i još mnogi.
Glazbenu karijeru prekida mu zatvorska kazna od tri godine na koju je osuđen zbog zapošljavanja maloljetne prostitutke u svom noćnom baru[1]. Nakon izlaska iz zatvor izdaje vrlo zapaženi album St. Louis to Liverpool, na kojemu se nalaze hitovi "No Particular Place To Go", "Promised Land" i "You Never Can Tell". Ovom uspjehu se mora pripisati i velika pomoć Stonesa i Beatelsa, koji su ga stalno isticali kao uzor ali već u kasnim šezdesetima ne dostiže negdašnji uspjeh.
1972.g. nakon razlaza sa izdavačkom kućom "Mercury", počinje snimati nanovo za "Chess", pa iste godine izdaje jedan hit "My Ding-A-Ling". Nakon tog vremena povremeno izdaje albume ali ima problema sa zakon zbog utaje poreza ali ostaje aktivan i u osamdesetima i u devedesetima.
Studijski albumi
* Rock, Rock, Rock (Zajedno sa The Moonglowsom i sastavom Flamingos) (1956.)
* After School Session (1958.)
* One Dozen Berrys (1958.)
* Chuck Berry Is on Top (1959.)
* Rockin' at the Hops (1960.)
* New Juke-Box Hits (1961.)
* Chuck Berry Twist (1962.)
* Chuck Berry's Greatest Hits (1964.)
* Two Great Guitars (Zajedno sa Bo Diddleyem) (1964.)
* St. Louis to Liverpool (1964.)
* Chuck Berry in London (1965.)
* Fresh Berry's (1965.)
* Chuck Berry's Golden Hits (1967.) - nanovo snimljen
* In Memphis (1967.)
* From St. Louie to Frisco (1968.)
* Concerto In B. Goode (1969.)
* Back Home (1970.)
* San Francisco Dues (1971.)
* The London Chuck Berry Sessions (1972.)
* Bio (1973.)
* Sweet Little Rock and Roller (1973.)
* Wild Berrys (1974.)
* Flashback (1974.)
* Chuck Berry (1975.)
* Rock It (1979.)
* Alive and Rockin' (1981.)
* "Retro Rock" - Chuck Berry - Broadcast Week (1982.)
* Chuck Berry (1982)
Uživo albumi
* Chuck Berry on Stage (1963.)
* Live at the Fillmore Auditorium (1967.) (bonus skladbe dodane na reizdanju iz 1994.)
* The London Chuck Berry Sessions (1972.) (Strana 2)
* Chuck Berry Live in Concert (1978.)
* Chuck Berry Live (1981.)
* Toronto Rock 'N' Roll Revival 1969 Vol. II (1982.)
* Toronto Rock 'N' Roll Revival 1969 Vol. III (1982.)
* Hail! Hail! Rock 'N' Roll (1987.)
* Live! (2000.)
* Live on Stage (2000.)
* Chuck Berry - In Concert (2002.)
Carlos Augusto Alves Santana (Autlán de Navarro, Jalisco, 20. srpnja 1947.), meksički gitarist.
Carlos Santana je rođen 20. srpnja 1947 u Autlan de Navarro, Meksiko. Njegov otac koji je bio jedan od mariachi glazbenika upoznao ga je s meksičkom glazbom. Ali, on se okrenuo glazbenicima poput B. B. Kinga, John Lee Hookera i T-Bone Walkera. S 14 godina nastupao je u lokalnom bendu i po lokalnim barovima. Godine 1961. seli se u San Francisco. Nakon završene srednje škole 1966. godine osniva svoj bend pod nazivom "Santana Blues Band" s četvoricom kolega i sviraju obrade B.B. Kinga i Ray Charlesa. Njihov debi album "Santana" 1969. godine prodan je u dvostrukoj platinastoj nakladi. Slijedeći po redu album "Abraxas" prodan je četverostrukoj platinastoj nakladi. U njegovoj karijeri je dosad osam zlatnih i sedam platinastih albuma. Prodao je više od 40 000 primjerka albuma. Na kraju 1999. godine sa svojih 52. godine ostvaruje svoj No. 1 na američkoj top listi sa pjesmom u suradnji s Rob Thomasom. Carlos Santana je poznat po svome stilu miješanja pop glazbe sa bluesom, rock'n'rollom, Afro-kubanskom glazbom i Latinskim zvucima.
Edward Lodewijk "Eddie" Van Halen (rođen 25. siječnja 1955.g.) nizozemski je gitarist, klavijaturist, skladatelj i producent, nadaleko poznat kao osnivač i vođa američkog hard rock sastava Van Halen. Svojim virtuoznim sviranje postaje jedan od najvećih gitarista svih vremena.
Edward Van Halen rođen je od oca Jan van Halena i majke Eugenie ( Indonežanka, pripadnice etničke skupine Javanci ). Djetinjstvo provodi u Nijmegenu na istoku zemlje. 1962.g. obitelj Van Halen seli se u Pasadenu (Kalifornija, Amerika). Edward odmah po dolasku počinje sa sviranjem klavira i bude zapažen kao vrlo talentiran među ostalom djecom. U kratkom vremenu pridružuje mu se i stariji brat, Alex Van Halen. Oba uzimaju satove klavira ali se ubrzo preorijentiraju, Edward na gitaru a Alex na bubnjeve. Eddie otprilike sa dvanaest godina počinje konstantno svirati gitaru. On je jako puno vježbao. Slabo je izlazio i družio se sa vršnjacima, umjesto toga znao je svirati po čitavu noć.
Na njegov način sviranja veliki su utjecaj imali, ponajprije veliki Eric Clapton, poznati gitarista Brian May iz grupe Queen, jazz gitarista Allan Holdsworth i gitarista iz hard rock skupine Montrose, Ronnie Montrose. Eddie mijenja definiciju svega onoga što električna gitara može, pa tako razvija brzu tehniku sviranja i tehniku tapping za koju mnogi govore da ju je sam izmislio, međutim Steve Hackett gitarista grupe Genesisa tapping svira još prije sedam godina. Izvodi niz efekata koji oponašaju zvuk strojeva i životinja. Može se reći da je u svoje vrijeme Eddie pomjerio granice virtuoznost sviranja gitare.
Osnivanje grupe Van Halen
Sastav Van Halen se prvo zvao "Mammoth" a osnovan je 1972.g. u Pasadeni. Grupu tada čine sljedeći članovi: Eddie Van Halen na gitari i vokalu, brat Alex na bubnjevima, i na bas gitari Mark Stone. Razglas su iznajmljivali od David Lee Rotha (koji je pjevao u grupi Redball Jetsi) po cijeni od 50$ po svirci.
Michael Anthony, Sammy Hagar, i Eddie Van Halen
Michael Anthony, Sammy Hagar, i Eddie Van Halen
David se u početku htio uključiti u sastav ali nije zadovoljavao kriterije. Kasnije su ga primili da ne moraju više plaćati za razglas. Na bas gitari Mark Stonea mijenja Michael Anthony koji ujedno izvodi i prateće vokale.
Pošto je već postojao sastav po imenu "Mammoth" i to ime je bilo autorski zaštićeno, mijenjaju ime u Van Halen. Roth je htio da se grupa zove "Electric Blotz". Puno su radili i ubrzo postaju velikom lokalnom atrakcijom. Redovno su svirali po okolnim mjestima, hotelskim barovima i po najpoznatijim klubovima, a broj fanova se svakim novim nastupom povećavao.
1997.g. na jednom nastupu zapaža ih Gene Simons ( basista grupe KISS ) i u svom trošku ih odvedu u New York gdje u diskografskoj kući "House of Pain" i "Runnin' With the Devil" snimaju svoj prvi demo zapis. Eddiu se demo nije nešto svidio, ipak nije se previše brinuo jer je znao da pri snimanju nije imao odgovarajuće efekte za gitaru.
Suradnja sa Gene Simonsom prestaje iste godine ali tada upoznaju svog budućeg producenta Teda Templemana iz diskografske kuće Warner Brothers. Ted ih je primijetio, oduševio se i sam im ponudio ugovor i snimanje albuma. Kasnije iste godine počinju sa snimanje svog prvog albuma Van Halen, koji izlazi 10. veljače 1978.g. Eddie je predlagao da prvo izdaju singl "You Really Got Me" i omot da bude kao od original skladbe od grupe Kinks ali su se kasnije predomislili. Izlaskom album zadaju nova pravila sviranja rock gitare te istodobno i hard rocka općenito.
Van Halen može se svrstati u hard-rock i u heavy metal stil sviranja i mada su uvijek bili komercijalni postavili su potpuno nove standarde unutar žanra i postali uzor čitave jedne scene i šire.
David Lee Roth
Rotha nije krasila neka tehnika kao Eddia, ali imao je sklonosti prema izražajnom i zaraznom nastupu poput Roberta Planta. Takav spoj Eddia i Rotha od sastava Van Halen stvaraju jedan od najpopularnijih američkih rock'n'roll grupa 70-ih i ranih 80-ih godina.
1978.g. izdaju prvi album pod nazivom "Van Halen". Iako su ga snimali samo tri tjedna (pa na njemu ima i par grešaka u sviranju i produkciji) album je zabilježio vrlo dobar uspjeh i prodan je u više od šest milijuna primjeraka a instrumentalna skladba ‘Eruption’ smatra se jednom od najvećih solo izvedbi svih vremena na gitari.
Iste godine kreću na turneju gdje se može zapaziti jedna zanimljivost, Eddie publici okreće leđa kad izvodi solo dionice, bojeći se da mu neko ne ukrade ideju. Po povratku sa turneje odlaze u studio i počinju sa snimanjem svoga drugog albuma Van Halen II.
Album izlazi 23. travnja, 1979.g. i ne prolazi dobro kod publike kao prvi za što su vjerojatno krivi visoki standardi postavljeni kod snimanja prvog materijala. Bez obzira na to album se dobro prodaje i iz njega proizlazi prvi hit na singlu "Dance The Night Away".
Women and Children First njihov je treći uradak i izlazi 26. ožujka 1980.g. Album zanimljiv po tome što se po prvi puta pojavljuju klavijature koje svira Eddie Van Halen. Isto su zamijećene velike glasovne mogućnosti Rotha i Eddievo fantastično sviranje gitare. I na njemu se nalazi jedan veliki hit "And The Cradle Will Rock". Grupa je po izlasku albuma otišla na svjetsku turneju te su se ubrzo našli u situaciji da postanu super zvijezde.
U to vrijeme polako dolazi do nesuglasica između Eddia i Rotha, koje s vremenom prerastaju u svađu.
Ipak nekako se mire i snimaju četvrti album pod nazivom Fair Warning a on izlazi na svjetlo dana 29. travnja 1981.g. Odmah po izlasku bilježi veliki uspjeh koji podsjeća na njihov prvi album "Van Halen". Čitava priča se svodi kako se teško nositi sa slavom i životom u velikom gradu . Na njemu se nalazi i dosta hitova od kojih su neki: Unchained, Mean Street, Dirty Movies, Push Comes To Showe.
14. travnja 1982.g. izdaju svoj peti album Diver Down na nagovor David Lee Rotha koji je pun obrada ali par autorskih pjesama koje su odlično odrađeno. Reizdanje tog albuma koje izlazi u Americi 1998.g. prodaje se u više od 4.000.000 kopija.
Ne prestaju svađe između Rotha i Eddia a vode se uglavnom tko je glavni i u kojem će smjeru sastav ići. Tenzije su se svakim danom povećavale, no usprkos tomu nekako popuštaju i 1983.g. odlaze u studio i snimaju sljedeći materijal.
Svi dotadašnji albumi bili su im više manje uspješni ali niti jedan im nije donio status super zvijezda sve do godine 1984. kada izlazi novi album koji postaje svjetskom senzacijom.
Album 1984 izlazi 9. siječnja 1984.g. i to je ujedno i zadnji album na koje će nastupiti David Lee Roth. 1984 bilježi najveći komercijalni uspjeh do tada. Objavljen početkom godine donosi im streloviti uspon na top ljestvici do drugog mjesta zahvaljujući singlu "Jump" koji je bio nabijen zvucima Eddievog novog sintisajzera. Na njemu se nalazi još nekoliko klasika, "Panama" i "Hot For Teacher", a opet do izražaja dolazi Rothovo pjevanje i Eddievo sviranje gitare.
1985.g. David Lee Roth napušta sastav i odlazi u solo karijeru ( što su fanovi jako teško prihvatili ). Umjesto njega novi član grupe Van Halen postaje Sammy Hagar na što su mnogi ostali iznenađeni.
Sammy Hagar godine
Dolaskom prvog čovjeka grupe Montrose, Sammy Hagara u Van Halenu dolazi do promjenu u zvuku, što i neće biti baš dobro prihvaćeno. Više od toga publiku je smetalo što Hagar za razliku od Rotha nema karizmu i smisla za humor nego doslovno oponaša Rothovo ironično kreveljenje . U tim godinama Van Hagar karijere rijetke su pjesme koje neće makar malo vrijeđati vašu inteligenciju i ukus za glazbu.
Hagar u grupi ostaje dulje nego Roth te krajem 80-ih i početkom 90-ih pomaže sastavu da se približi vrhu svjetskih top lista, međutim sredinom 90-ih počinju bilježiti veliki pad prodaje albuma i tada počinju trzavice između Hagara i Eddieja.
Albumi koji izlaze, 5150 (24. ožujka 1986.g.), OU812 (24. svibnja 1988.g.), For Unlawful Carnal Knowledge (18. lipnja 1991.g.), Live: Right Here, Right Now (23. veljače 1993.g.) i Balance (24. siječnja 1995.g.), nisu zabilježili nekakav veliki uspjeh. Promjena vokala i poliranje zvuka nikako nije dobro prolazilo kod fanova grupe.
Tenzije su rasle i Hagar odlazi iz sastava 1996.g.
1998.g. angažiraju pjevača Gary Cheronea, bivši član grupe Extreme i sa njim snimaju album naziva Van Halen III koji izlazi 17. ožujka 1998.g. Album je jako loše prihvaćen pa ubrzo nakon snimanja Gary odlazi iz sastava.
Povratak Hagara
Poslije nekoliko godina koje nisu donijele ničega novog na sceni od grupe Van Halen, 2004. godina donosi povratak Sammy Hagara u sastav i snimanje novog albuma. Na njemu su snimljeni veliki hitovi iz vremena 1977. - 1995. godine (nije obuhvaćeno vrijeme Gary Cheronea), a nalaze se i tri nove skladbe koje izvodi Hagar. Eddie je odradio bas gitare u tipičnom stilu Michael Anthonya. Album izlazi kao dvostruko izdanje 20. srpnja 2004.g. pod imenom The Best of Both Worlds. Na njemu se nalazi 16 skladbi David Lee Rotha iz perioda 1978-1985, i 17 skladbi Sammy Hagara iz perioda 1986-1995. Jako je dobro prihvaćen od publike i glazbenih kritičara a prema Billboardovim podacima, zaradili oko 40 milijuna dolara.
Povratak David Lee Rotha
2. veljače 2007.g. na službenim internet stranicama sastava Van Halen objavljen je povratak njihovog prvog pjevača s kojim su zabilježili najsjajniji period u karijeri, David Lee Rotha . Mediji provjeravaju tu vijest i dobivaju potvrdne odgovore od Eddia i Rotha što su kasnije i potvrdili na konferenciji za novinare. Najavljuje se turneja po Americi negdje u ljeto 2007.g. koja se sastoji od 25 nastupa i snimanje novoga albuma.
Van Halen neće nastupiti u istom sastavu kao daleke 1984.g., pa će tako i iz sastava izostati legendarni basista Michael Anthony, njega će zamijeniti Eddiev šesnaestogodišnji sin Wolfgang Van Halen. Na bubnjevima je Alex Van Halen, pa se može reći kako sve opet ostaje u obitelji.
Turneja se iz nekih nepoznatih razloga odgađa i dogovara se novi datum od 27. rujna do 11. prosinca 2007.g.
Tehnika sviranja
Ono što karakterizira način Eddievog sviranja gitare je tehnika sviranja tappinga. Ovakvim načinom mogu se postići velike brzine pri sviranju složenih dionica. Eddie je usavršio jednoprsno i dvoprsno sviranje tappinga do te mjere da mnogi nisu mogli niti shvatit kako i na koji način nešto može odsvirati. Mnogi su mišljenja da je tapping izmislio sam Eddie, ali Steve Hackett, gitarista grupe Genesisa tu tehniku upotrebljava još prije sedam godina (naravno ne tako savršeno kao Eddie). Ipak Eddie je prvi koji ju je popularizirao.
Pored tappinga neizostavni dio njegovog sviranja bilo je flazolet, česta upotreba tremola, izuzetno brzo i melodično sviranje te izvođenje raznih zvučnih efekata koje je izvlačio iz gitare.
Zvuk gitare
Gitaru je sastavio sam od dijelova Fender Stratocastera i Gibson Les Paula, a dao joj ime "Frankenstrat". Pomoću nje izvodio je tople zvukove (takozvani smeđi zvuk) i specifičnu distorziju. Za izvođenje raznih zvukova koristio je obaranje napona pojačala preko posebnog transformatora.
Eddie je pokupio dosta toga što se već moglo negdje vidjeti ali je to sve usavršio i od toga napravio svoj stil sviranja koji je postavio nove standarde u načinu sviranja gitare.
Floyd Rose sistem
Eddie je idejni tvorac sada čuvenog Floyd Rose tremola, mada mu to nije nikada zvanično priznato. Jedan od ključnih elemenata u načinu njegovog sviranja bio je tremolo ugrađen u tijelo električne gitare. Osnovni problem kod tadašnjih tremola bio je što se pomjerao samo u jednome smjeru i to prema tijelu gitare. Eddie dolazi na ideju da bi se ručica tremola mogla pomicati prema gore i time izvlačiti žice čime bi se proširila mogućnost dobivanja novih zvukova. Počinju izlaziti prvi modeli a sa zaključavanjem žica na vratu električne gitare izbjegava se njezino često raštimavanje.
Danas gotovo nema gitare u rocku, hard rocku, heavy metalu i drugim žanrovima koja nema Floyd Rose.
Sudjelovanje u drugim projektima
Eddie Van Halen je tijekom karijere imao nekoliko sudjelovanja po raznim projektima.
* Jedan od značajnih bio je poziv Quincy Jonesa da u skladbi "Beat It" od Michael Jacksona sa albuma "Thriller" iz 1982.g. odsvira solo dionicu.
* 1984.g. snima instrumental za film "The Wild Life".
* Iste godine surađuje sa Brian Mayom, gitaristom grupe Queen na njegovom studijskom albumu "Star Fleet Project"
* 1987.g. svira bas gitaru na studijskom albumu "I Never Said Goodbye" Sammy Hagara.
* 1989.g. svira bas gitaru u pjesmi "Twist the knife" Steve Lukathera na njegovom debitantskom albumu.
* Iste godine radi na glazbi u filmovima "Back to the Future", "Over The Top", Twister, The Wild Life i Lethal Weapon 4.
* Između ostalih sa kojima snima pojedine skladbe na popisu se još nalaze: Dweezil Zappa, Jeff Porcaro, Roger Waters, Steve Lukather, i Thomas Dolby.
* 2006.g. potpisuje ugovor za snimanje dvije autorske pjesme koje će se naći na najnovijem porno uratku Michaela Ninna. Pa će se tako njegove dvije pjesme "Rise" i "Catherine" naći u filmu naziva "Sacred Sin".
Yngwie Malmsteen (Lars Johan Yngve Lannerbäck) (30. lipnja 1963.g., Stockholm, Švedska). Poznati gitarista i skladatelj. Prepoznatljiv po svojim gitarskim vještinama, dobiva mnoga priznanja '80-ih za tehničku kvalitetu i prepoznatljivi neo-klasični metal stil. Začetnik je modernog stila sviranja gitare poznatog pod imenom shredding. Njegova četiri albuma od 1984. do 1988., Rising Force, Marching Out, Trilogy i Odyssey, nalaze se na popisu Top 100 prodanih albuma.
Malmsteen se rodio u glazbenoj porodici u Stockholm. U ranoj dobi nije pokazivao veliki interes prema glazbi. 18. rujna 1970.g. sa sedam godina na televiziji je gledao vijest o smrti Jimia Hendrixa. Na njegovoj službenoj internet stranici može se pročitati citat "Dan kada je preminuo Jimi Hendrix, rodio se gitarista Yngwie Malmsteen". To mi je ujedno i najdraži citat.Smatra da njegovo ime na švedskom jeziku znači mladi Viking, međutim to nije točno, jer njegovo ime potječe od najstarije švedske dinastije koja je nekada bila na vlasti.
Malmsteen je bio srednjoškolac kada se prvi puta susreo sa glazbom Niccole Paganinija, virtuoza na violini iz 19. stoljeća. Upravo njega navodi kao svoj najveći uzor klasične glazbe. Na koncertima svira Paganinijeva dijela na gitari i razvija nevjerojatnu tehničku kvalitetu. Malmsteen isto tako svira stvari od Jimia Hendrixa, Briana Maya iz Queena, Stevea Hacketta iz Genesisa, Ulia Jona Rotha i Ritchiea Blackmorea iz Deep Purplea.
Oženio se djevojkom imena April i sa njom dobiva sina kojemu daje ime Antonio po slavnome kompozitoru Antonio Vivaldiju. Obitelj Malmsteen živi u Miamiu na Floridi.
Malmsteen mnogo pridonosi revoluciji sviranja modernog rocka na svoj osobito progresivan način i tehnički zahtijevanim neo-klasičnim sviranjem gitare. Pripisuje mu se da je zajedno sa gitarskom legendom Randyem Rhoadsom popularizirao neoclassical heavy metal stil i tako inspirirao novu generaciju električnih gitarista poput Paula Gilberta, Jasona Beckera i Tonya MacAlpinea.
Malmsteen 1982.g. dolazi u Ameriku kod Mikea Varneya iz tvrtke "Shrapnel Records. Varney je poslušao demo snimak što ga je Malmsteen odsvirao, svidio mu se i angažirao ga u sastav Steler s kojim 1983.g., izdaje istoimeni album. Nakon toga iste godine sa sastavom Alcatrazz, debitira na albumu No Parole from Rock N' Roll, a godine 1984. sa istom postavom sudjeluje na uživo albumu Live Sentence. Svoj prvijenac album izdaje 1984.g. pod imenom Rising Force. Časopis "Guitar Player" dodjeljuje mu nagradu za najbolji rock albumom i nominiran je za nagradu Grammy u kategoriji "Najbolji Rock Instrumental". Godine 1985. izdaje album Marching Out na kojem se u ulozi vokala pojavljuje Jeff Scott Soto. Treći album pod imenom Trilogy izdaje 1986.g. i na njemu se kao vokal pojavljuje Mark Boals. U ožujku 1988.g. izdaje album, nazvan Odyssey na kojem se kao vokal predstavlja Joe Lynn Turner i to je njegov najveći hit album.
1988. godine Fender Stratocaster izdaje gitaru sa njegovim potpisom
Početkom devedesetih Malmsteen izdaje albume Eclipse (1990.), The Yngwie Malmsteen Collection (1991.), Fire and Ice (1992.) i The Seventh Sign (1994.) 1998. izdaje album Concerto Suite for Electric Guitar and Orchestra u suradnji sa diskografskom kućom Spitfire Recordsom. Tada je prvi puta pokušao spojiti klasičnu glazbu sa solo izvedbama na električnoj gitari a snima ga u Pragu sa Czech Philharmonic Orchestra.
Godine 2000. izdaje album War to End All Wars, a 2002. album pod nazivom Attack!! na kojem vokale izvodi Doogie White na veliko oduševljenje fanova grupe. Album izlazi u verzijama za Koreju i SAD. 2003.g. sa svjetskim virtuozima na gitari, Joeom Satrianiem i Steveom Vaiom uključuje se u svjetsku turneju pod nazivom G3. Nakon turneje sudjeluje na albumu Black Utopia i 2005.g. na albumu Blood of the Snake, inače treći i peti solo album slavnoga klavijaturiste Derek Sheriniana.
2005.g. izdaje album pod nazivom Unleash the Fury. Album je jako loše prošao kod kritičara i glazbenih časopisa.
Solo albumi:
Godina Naziv albuma
1984. Rising Force
1985. Marching Out
1986. Trilogy
1988. Odyssey
1989. Trial by Fire: Uživo iz Leningrada
1990. Eclipse
1991 The Yngwie Malmsteen Collection
1992. Fire and Ice
1994. The Seventh Sign
1995. Magnum Opus
1996. Inspiration
1997. Facing the Animal
1998. Double LIVE!
1998. Concerto Suite for Electric Guitar and Orchestra
1999. Alchemy
2000. War to End All Wars
2002. Concerto Suite LIVE With the New Japan Philharmonic
2002. The Genesis
2002. Attack!!
2004. G3: Rockin' in the Free World
2005. Unleash the Fury
2006 Far Beyond the Sun
Sa 14 godina počeo je svirati gitaru a kasnije je postao učitelj gitare. Debitirao je godine 1986.g. sa albumom Not of This Earth i otvorio svjetski put u dominaciji instrumentalne rock i pop glazbe.
Inspiriran glazbom Jimi Hendrixa i Jeff Becka , povezuje njihove stilove i usavršava blues i rock ton na gitari. Tvrtka Ibanez godine 1990. izdaje gitaru sa njegovim potpisom ,Joe Satriani series a također tvrtka Peavey JSX izdaje i pojačalo sa njegovim potpisom.
Godine 1988. Mick Jagger ga angažira kao glavnog gitaristu na svojoj prvoj solo turneji. Satriani svojom fantastičnom vještinom privlači pažnju i grupe Deep Purple ,pa 1994.g. tako postaje njihov prvi gitarista na turneji po Europi i Japanu. 1996.g. sudjeluje u projektu G3 gdje s njim zajedno sviraju Steve Vai, John Petrucci, Eric Johnson, Yngwie Malmsteen ,Robert Fripp i drugi.
Satriani je jedan od tehnički najboljih i virtuoznih gitarista osamdesetih i devedesetih godina. Rođen u New Yorku ali odgojen na Long Islandu, Joe Satriani sa 14 godina dobiva inspiraciju za sviranjem gitare nakon što sluša velikog i legendarnog Jimi Hendrixa. Prvi put uzima gitaru u ruke 1970.g. i to je početak njegove velike karijere.
Joe Satriani godine 1974. studira s dvojicom velikh majstora modernog jazza ,gitaristom Billyem Bauerom i pijanistom i skladateljem Lennijem Tristanom. Tehnički zahtjevan Lenni Tristan uveliko utječe na Satrijanijevo sviranje.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, Satriani je bio učitelj gitare, a među njegovim najpoznatijim učenicima bili su Kirk Hammett (Metallica), David Bryson (Counting Crows), Kevin Cadogan (Third Eye Blind), Larry LaLonde (Primus), Alex Skolnick (Testament), Phil Kettner (Laaz Rockit), Charlie Hunter i Steve Vai. Međutim, istovremeno dok je druge podučavao sviranju i sam je svirao u nekoliko rock sastava
1984. Satriani za svoju vlastitu diskografsku kuću koju je nazvao po supruzi "Rubina", izdaje svoj nastupni EP, koji je nosio njegovo ime, a na kojem se nalazilo pet pjesama. U godini 1986. izlazi mu prvi kompletni album pod nazivom Not of This Earth. Album je dijelom bio objavljen zahvaljujući i zalagannju Stevea Vaia, koji je kao nova gitaristička zvijezda, uveliko hvalio svoga bivšeg učitelja. Zanimljivo je da je Satriani čitavi projekt financirao svojom kreditnom karticom.
1987.g. izdaje svoj drugi album koji se zove Surfing with the Alien. Album je zabilježio veliki uspjeh, postao je platinast s prodajom od preko milijun primjeraka a Satrijanija dovodi na naslovnice velikih časopisa poput Guitar Player ,Musician ,Guitar World i druge. Mnogo se govorilo kako je "Surfing With The Alien" ključan trenutak u kojem se vidi Satrianiev fantastičan raspon talenta za komponiranje, sviranje i produkciju. Album je imao skladbe različitih ugođaja i sola iznimne dinamike u rasponu od rokerskih žestokih brojeva do jazz improvizacija. Mick Jagger ga godine 1988. angažira za prvog gitaristu na svojoj prvoj solo turneji po Australiji i Novom Zelandu.
Iste godine izdaje live mini-disc Dreaming No. 11 sa četiri pjesme. Skladba "The Crush of Love" jedini je studijski snimak na albumu, ostale tri pjesme, snimljene su za vrijeme turneje "Surfing with the Alien". Album postiže zlatnu nakladu i donosi Satrianiu drugu nominaciju za nagradu Grammy.
Godine 1989. izdaje album Flying in a Blue Dream. Na njemu se nalazi 18 pjesama i postigao je veliki uspjeh. Po prvi puta se može ćuti i Satrianijev vokal koji se nalazi na 6 skladbi. Album postiže veliki komercijalni uspjeh i donosi mu treću nominaciju za nagradu "Grammy".
Godine 1992. slijedi album The Extremist. Satriani je u dvije godine pauze intenzivno snimao i skladao. Album po izlasku postiže veliki komercijalni uspjeh i privlači veliku pažnju kritičara. Postiže zlatnu nakladu, donosi 24 mjesto na Billboardovoj top listi i nominaciju za nagradu "Grammy". Na radio stanicama se počinju vrtjeti pjesme poput ,Summer Song ,Cryin, Friends i postaju regionalni hitovi. Skladbu "Summer Song", Sony koristi u reklami za Walkman, a "Speed Of Light" pojavljuje se u filmu "Super Mario Bros". 1993.g. postaje član grupe Deep Purple i godine 1994. svira s njima na turneji po Japanu.
Joe Satriani uživo na G3 turneji u Milanu 2004.g.
Joe Satriani uživo na G3 turneji u Milanu 2004.g.
1996.g. formira se projekt G3 ,gdje se na koncertima svira instrumentalna i vokalna rock glazba. Te godine na turneji sudjeluju, Satriani, Vai i Eric Johnson, a zabilježena je na G3: Live in Concert albumu i video zapisu. Joe Satriani i Steve Vai na turnejama koje slijede mijenjaju trećeg gitaristu pa tako s njima na veliko oduševljenje publike sviraju još i Yngwie Malmsteen, John Petrucci, Kenny Wayne Shepherd, Robert Fripp, Patrick Rondat i drugi.
Godine 1998. u prodaju je izašao album Crystal Planet i na njemu Satriani po prvi puta svira na 7-žičanoj gitari tvrtke Ibanez "Universe" u skladbi "Ceremony".
2000.g. izdaje eksperimentalni album Engines of Creation gdje većinu pjesama programira na sintesajzeru. Jedina skladba koja nije programirana na računalu zove se, "Until We Say Goodbye" i 2001.g. nominirana je za nagradu Grammy u kategoriji najbolja instrumentalna rock izvedba.
Live in San Francisco naziv je albuma u živo koji izlazi 2001. u solo izvedbi Joe Satrianija. Album izlazi kao dvostruko izdanje i na njemu se nalazi 25 skladbi a njihov je producent Joe Satriani.
U koprodukciji sa John Cunibertiem i Ericom Caudieuxom godine 2002. izdaje album Strange Beautiful Music. Za Japansko tržište izlaze dvije bonus skladbe "The Eight Steps" i "Slick", koje su kasnije sastavni dio kompilacijskog albuma The Electric Joe Satriani: An Anthology
Drugi kompilacijski album pod nazivom The Electric Joe Satriani: An Anthology izlazi 2003.g. Kompilacija se sastoji iz vremena 1985.-2002.g. i izlazi kao dvostruko CD izdanje na kojem se nalazi 30 skladbi a njihov producent je Satriani. Skladbe "Slick" i "The Eight Steps" mogu se naći kao bonus dodatak na albumu Strange Beautiful Music.
2004.g. izlazi studijski album Is There Love in Space?. Godine 2006. u prodaju izlazi instrumentalni rock album naziva Super Colossal. Na njemu se nalazi skladba "Crowd Chant" koja se originalno zove "Party On The Enterprise" i pojavljuje se poznatom TV serijalu Star Trek.
Iste godine izlazi dvostruki live album koji se zove Satriani Live!. Album se snima u svibnju na koncertu u Anaheimi, California. Uz CD dolazi i DVD kao bonus dodatak na kojem se nalazi video zapisi sa koncerta.
Svojim radom Satriani privlači veliki broj glazbenika i iz drugih glazbenih područja. On kao glazbenik ,skladatelj, producent i instrumentalni rock gitarista ima još puno za pokazati što će njegove obožavatelje uistinu veseliti.
Tehnika sviranja
Satrianieva tehnika sviranja gitare vrijedna je divljenja i priznata je u cijelom svijetu. Neke od svladanih tehnika su ,tapping ,sweep-picking, volume swells, harmonics, i ekstremni whammy bar efekt. Skalama u solo dionicama pristupa na svoj drugačiji način. Prakticira soliranje na jednoj žici a ne kako to većina radi po čitavoj poziciji. Zato je dobio nadimak 'linear scales'. Satriani spada u kategoriju gitarskog virtuoza kod čega se prvenstveno ističe brzina ,tehnika i čistoća tona. Ima 14 nominacija za nagradu Grammy Awardsa i 10 milijuna prodanih albuma.
Ostali gitaristi ponekad ga zovu 'Svet Joe'.
Gitara
Satriani svira na gitari koju je proizvela tvrtka Ibanez i to na modelima JS100, JS1000, i JS1200. JS linija gitara je linija sa potpisom Edge Pro sa Ibanezovim ekskluzivnim tremolo sistemom.
Od pojačala prvo koristi Marshall Amplification a od 2001.g. prelazi na pojačalo sa potpisom Peavey JSX.
Popis njegovih efekt pedala je velik a neke od njih su, Dunlop Cry Baby(popularna wah-wah pedala), Digitech Whammy, BOSS DS-1 (distortion pedala), Fulltone Ultimate Octave, i Electro-Harmonix POG.
Neki od Satrianievih solo albuma su:
Godina Naziv albuma
1986. Not of This Earth
1987. Surfing with the Alien
1988. Dreaming #11
1989. Flying in a Blue Dream
1992. The Extremist
1993. The Beautiful Guitar
1993. Time Machine
1995. Joe Satriani
1998. Crystal Planet
2000. Engines of Creation
2000. Additional Creations
2001. Live in San Francisco
2002. Strange Beautiful Music
2003. The Electric Joe Satriani: An Ant
